среда, 1. април 2015.

IN VINO VERITAS


 STO TREZAN MISLI, PIJAN KAZE – Ovo je inace izreka koju su mnogi ljudi ponovili ili izrekli u stadijumu pijanstva. Zanimljiva je ta dilema, a mnogi se pitaju da li je istina da ljudi u pijanom stanju rade i govore ono sto u stvari misle i osecaju dok su trezni ili je sve to samo posledica popijenog alkohola, kada se ustvari vlastite misli i osecaji pojacani popijenim alkoholom ne mogu kontrolisati. Mnogi se inace slazu sa izrekom koja kaze: „Sto ti trezan misli, pijan ti kaze“‘. Ova se izreka u raznim kulturama razlicito tumaci i koristi. Negde sam procitao da u kineskoj poslovnoj kulturi veruju toliko u tu poslovicu da cak imaju obicaj da organizuju zajednicke pijanke poslovnih partnera pa je tako i raskinuto mnogo zajednickih projekata zbog stvari koje su izrecene pod dejstvom alkohola. Narav koju neko ima dok je pijan definitivno ima dosta zajednickog sa naravi osobe u treznom stanju, zato mnogi i kazu kako stvari koje su rekli ili uradili pijani nikad ne bi uradili trezni. Alkohol definitivno menja svest ljudi. Cak je sve to definisano i zakonom pa se pijanstvo uzima kao olaksavajuca okolnost kod ucinjenog krivicnog dela!


Autor: Slobodan Kostic
 30. 06. 2014. god

DRZAVA & LAZA K. LAZAREVIC


                                        Koliko puta dnevno stanovnici ove nase drzave pomenu ime pisca i lekara s kraja 19.veka Lazu Lazarevica, koji je malo ziveo, a tako mnogo ostavio svojim sunarodnicima, da ga stalno i gotovo svakodnevno pominju, hteli - ne hteli. Ostavio je Laza devet nezaboravnih prica i svetski priznat Lazin sindrom u neurologiji. Ljudi ga inace cesto pominju kad nekom kazu; zavrsices u "Lazi", ili "Jel' si pobegao iz Laze", misleci pri tom na najpoznatiju beogradsku  psihijatrijsku ustanovu "Lazu Lazarevic". Ono, zavrsices u Lazi, zvuci kao pretnja onima, od onih koji ne shvataju da vec svi i zivimo u drzavi koja se zove "Laza".
Starogrcki mislioci; Sokrat, Platon i Aristotel postavili su pre 2500 godina temelje danasnje sociologije, posebno u domenu drustvenog i drzavnog uredjenja, podele rada, uloge vladajucih elita, morala i td. Platonova "Drzava" je prvo celovito sacuvano delo o drzavnom i drustvenom uredjenju i ta njegova drzava je ustvari irealisticka iz prostog razloga jer nikada nije postojala, vec je trebala tek da nastane i to kao produkt svesne delatnosti ljudi. Za Platona, drustveni poredak te idealne drzave cinile bi tri klase; filozofi, vojnici i robovi. Filozofi bi ujedno bili upravljaci te drzave, vojnici bi bili cuvari, a robovi bi bili proizvodjaci. Platon je uocio da privatna svojina kvari ljude, pa je odlucio da prve dve klase; filozofi i vojnici ne mogu posedovati privatnu svojinu ili vasnistvo. Veoma vazna cinjenica za funkcionisanje te njegove drzave bila je pravda odnosno njegov koncept pravde i pravednosti, koja je trazila da " svako radi svoj posao ". Bilo bi zanimljivo cuti Platona danas, kada bi se nekim cudom stvorio u ovoj tvorevini od drzave koja se zove "Laza" i sta bi kazao o drustvenom sistemu u njoj. U " Lazi " inace postoji oko sedam klasa ili kategorija u odnosu na Platonov koncept " Drzave " u kome su, kako sam napisao postojale tri klase ili kategorije. Za razliku od Platonove drzave gde su privatno vlasnistvo mogli imati samo robovi, u 'Lazi" privatno vlasnistvo poseduju sve klase ali ni jedna nije pokvarena, za razliku od Platovog koncepta, gde su prve dve klase bile pokvarene. Pokusao sam da od klasa ili kategorija u "Lazi", napravim lestvicu ili rang listu, pa da pocnem od dna te rang liste;
- Na samom dnu od tih sedam klasa nalaze se tzv. klosari, koji nemaju nista, ni stan, ni prihode, nista. Oni zato spavaju "kod prijatelja", jer su nasi mostovi veoma prenapuceni samoubicama, pa bi se moglo dogoditi nesto neprijatno njihovim glavama, ako bi stanovali u podmostovlju. Ipak ovo nije Pariz. Oni jedino moraju nabaviti "pljuge", a potom ce sve ostalo u vezi alkoholizma i nocenjima "kod prijatelja" biti u redu.
- Druga klasa ili kategorija su stambeno obezbedjeni vlasnici nedostatka ikakvog novca, koji onu prvu klasu primaju na spavanje, ne naplacujuci im ni kinte. Tzv. "pljuge" kolaju izmedju prve i druge klase siromastva, a bogme, onaj koji ima bolju kondiciju ode i do narodne kuhinje.
- Trecu klasu ili kategoriju cine "dobrostojeci" penzioneri i ostale gazdarice, koje cak poseduju i zalihe izvesnih namirnica tipa; brasno, ulje, secer. Oni se katkad pojavljuju i na televizijama kao ciljna grupa siromastva, odnosno opskurnosti.
- Cetvrtu klasu ili kategoriju cini populacija koja uzima kredite i reprogramom se bori za svoju egzistenciju. To je inace sredovecna populacija sa potomstvom.
- Petu klasu ili kategoriju cine vlasnici nekretnina, recimo rentijeri, koji izdaju nesto za dvesta - trista eura. U odnosu na prethodne klase, ova klasa su redovni bogatasi.
- E, sad nastupa sesta klasa ili kategorija tzv. srednja klasa, u koju ne znam dal' da utrpam intelektualce, kako jos uvek aktivne, tako i penzionisane koji rade na "ugovor o delu". Oni se drze dostojanstveno i kupuju cigarete onima iz prve i druge klase ili kategorije, onima sa dna lestvice, dakle, klosarima br.01, i klosarima br.02. Ovi iz seste klase racunaju na kratkotrajnost zivota i relativno placene racune, kao i na neizvesnu brigu svoga potomstva u najtezim trenucima svoga kraja. Oni inace poseduju neku vikendicu u nekoj pripizdini, koja se nikad ne moze renovirati, a mora da se uvede i voda, koja je neuvodiva.
- Poslednju, sedmu klasu ili kategoriju cine tzv. vrh srednje klase, kao ona kora na nekoj torti, koja sluzi kao poklopac vocnog kolaca, jos uvek se gradeci dobro i zivi jer su opskrbljeni nekim novinama, kafom, picem, zanatskom virslom i dezodoransom.
Ali, imamo mi i "APR MIDL klasu", sto u prevodu znaci visa srednja klasa, kod kojih je mnogo toga delimicno nasledjeno, a bogme i privatizovano, kad su bili komunisticki direktori, pa ondak kapitalisticki vlasnici. Oni zive na relativno visokoj nozi. Ta njihova visoka noga se ne formira putem stikle niti platforme, ali je platforma ipak kljucna rec. Nekako su uspeli da objedine polozaj, imovinu i poziciju. Oni slave redovno slave i rodjendane. Oni izlaze po kafanama. Oni se lece na najbolji nacin. Oni imaju fotografije svojih unucica i naslednika.
- Iznad "apr midl" klase ili kategorije su mali tajkuni, koji su uglavnom na slobodi. Oni vode racuna o svojim racunima.
- Povrh malih tajkuna su tzv. veliki tajkuni, koji nisu vodili racuna o svojim racunima i koje su stigle razne poternice ili tjeralice.
- I iznad svih njih je pojam koji se zove M****** M*******, o kome nemam komentar, osim da prodaje fetu na meru i za koga postoji komforan zatvor  u Pozarevcu i u koji ce otici kad u tom zatvoru naprave bazen koji sad nedostaje. Bas me zanima  sta bi  Platon napisao za ovakvu " Drzavu ", kad bi se kojim cudom stvorio u njoj?

Autor: Slobodan Kostic
1. фебруар 2012. у 18:21

ERRARE HUMANUM EST


Kada je dobri Bog stvarao ljude, nad nekima je izlio obilje blagodeti svoje, pa im je izmedju ostalog podario da budu pametni i vredni. Takvi ljudi su svojim delima, otkricima i izumima zadivili svet i zaduzili covecanstvo. Tema ovog posta nije bavljenje tim i takvim velikanima ljudske civilizacije i njihovim pronalazcima, zato sto svi znamo ko su oni. Tema ove beleske je je nesto drugo. Ko bude citao ovo, shvatice o cemu se ovde radi i sta je ustvari tema ove beleske.
Zbog toga sto po zakonu Bozjem i po zakonu prirodnom u svetu mora postojati ravnoteza, stvoreni su ljudi koji imaju osobine suprotne vrlinama [ pametni i vredni ]. Tako je Tvorac napravio i ucinio da postoje ljudi koji su vrlo pametni ali su na zalost vrlo lenji. Strasan je greh onih koji nisu imali elana, volje, zelje i truda da svoju pamet i inteligenciju stave u sluzbu covecanstva, u sluzbu nauke i progresa civilizacije. Takvima je najcesce mrsko i tesko da i za sebe ucine nesto korisno, a kamoli da stanu na oltar mucenistva zarad  drugih. Kod nas se za takve kaze "mrzi ih da zive". Eventualno, kada bi se nasli u kakvoj teskoj situaciji, maltene bezazlenoj, pokazivali bi zavidan trud i energiju da rese problem koji ih je doveo u takvu poziciju. Ali, tada bi najcesce bivalo kasno. Dok bi sa mukom pokusavali da savladaju svoje nevolje, najcesce bi za sve lose sto im se desava u zivotu optuzivali druge, a ti drugi su po njihovom shvatanju oni, koji su ljubomorni i koji im zavide na njihovoj briljantnoj inteligenciji, ambiciozne pojedince koji svoj intelektualni hendikep nadoknadjuju preteranim marljivim radom i koji nisu nista postigli i nisu imali ni jedan drugi cilj, do da pobede njih pametne koji su znali da uzivaju u zivotu bez mnogo napora. Jeste da su zbog takvog nacina shvatanja zivota doveli sebe u situaciju da su tu gde jesu, ali vam zivot uvek u nekom trenutku ispostavi racun, ili dodje trenutak placanja, a samo bi se najredji medju njima dozvali pameti i kazali: " E, da mi je ova pamet, a one godine. Da mi neko jos jednom vrati ono vreme i pruzi novu sansu".
Ali, ne postoji generalna proba zivota. Niti je svet naklonjen cuvarima propustenih prilika. I kada bi sada neko pitao koja je najgora kombinacija  gore navedenih osobina koju dobri Bog nekome moze podariti, verovatno bi cuo odgovor: " Da covek bude glup i lenj"
Verovatno je to losa kombinacija, ali odgovor je svakako netacan ili pogresan. Najgora kombinacija je kada je covek glup, a vredan. Ne zna sta hoce. Pa se trudi, pa se muci, pa radi ali rezultat tog njegovog rada je katastrofalan. Nula. Oni glupi i lenji bar sede kuci i ne prave nikakvu stetu ni sebi ni drugima. Njih mozda i najverovatnije susrecete svaki dan ali ne obracate paznju na njih, jer i ne uticu na vas zivot. Ali zato svakog dana cujete i vidite ove glupe, a vredne koji i te kako uticu na nase zivote.
I da se vratim na pocetak ove price. Ako ste pametni i vredni ili mislite da spadate u tu kategoriju ljudi, ne budite pametni a lenji, jer glupi a vredni uvek cekaju svoju sansu, koju pametni i vredni ne trebaju da im daju. I ne dozvolite da vam glupi a vredni kroje zivot po svojoj meri.

Autor: Slobodan Kostic
12. децембар 2011. у 02:12