среда, 24. јун 2015.

MITOLOGIZACIJA NASILJA

                                                   ZLOCIN U FOTELJI

                                       Razmisljam ovih dana kako vec godinama, tacnije, od 2009. kad sam "pobegao" od kuce i porodice i doselio se u Leskovac vodim prilicno uzbudljiv da ne kazem avanturisticki zivot; sest dana zivim glupo, a sedmi dan pokusavam da se pravim pametan jer pokusavam da napisem neki post koji cu objaviti na svom FB-profilu i svom sajtu i koji nece niko da procita. Pa se onda tesim kako nisam jedina budala koja to radi ali  barem onih sest dana kada zivim glupo, zivim opusteno, bez trzavica sto bi rekli Leskovcani: "Turim prst u uvo i bole te ku*ac za sve". Jer, kako god bilo kod nas jos uvek traje borba i sukob izmedju onih koji koji zive opusteno i onih kojima je sudjen otpusten zivot. Otprilike kao ona narodna poslovica koja kaze da sit gladnom ne veruje pa tako i opusteni ne veruju otpustenima. I zato ti opusteni izbegavaju izlazak na bilo kakve izbore jer im je jasno da ih ti otpusteni na izborima mogu otpustiti. Cak i ovi vrsioci duznosti srpskih drzavnika na svojim predizbornim kampanjama kad kao ubedjuju gradjane da izadju na izbore i glasaju za njih, ustvari ubedjuju te gradjane da nije inteligentno da proslost zamene za buducnost jer logicnije je kazu, da buducnost ako vec ne moze drugacije bude njihova proslost. I vidi se da se ti vrsioci duznosti srpskih drzavnika bore svim snagama za nasu buducnost, a ne primecuju da ustvari oni polako koracaju i hrabro odlaze u svoju prolaznost i proslost. Ostaje nam dakle nasa sadasnjost i buducnost bez ovih vrsioca duznosti drzavnika i to ni malo ruzicasta jer su nam ih  takve napravili ti dojucerasnji drzavnici koji ce srecom uskoro da nestanu iz nasih zivota.
                     Citam i gledam ovih dana kojekakva on-lajn izdanja dnevnih novina kako onih "ozbiljnih", tako i onih "neozbiljnih", pa imam utisak da se ta glasila takmice koji ce objaviti vise vesti o nasilju, kriminalu, ubistvima, saobracajnim nesrecama. Gotovo da i nema vise normalnih vesti za objavu. Citajuci sve to pade mi na pamet da u psihologiji postoji termin "Zlocin u fotelji", pa sam hteo nesto o tome da napisem. "Zlocin u fotelji" je onaj zlocin koji svako od nas ucini citajuci te vesti o pocinjenim zlocinima. To bi bila otprilike i definicija "Zlocina u fotelji". Sa tim problemom se vec dugo bave psiholozi. Naime, njihovo pitanje otprilike glasi ovako; da li nas ti procitani zlocini koji su za nas fiktivni odrzavaju da budemo dobri gradjani, a postoji i ovakva njihova formulacija; koliko je tih procitanih vesti o raznim zlocinima potrebno da bi covek imao zdrav i normalan zivot.? U stvari o cemu se tu radi? Jednostavno receno, svi mi danas zivimo okruzeni mitologizovanim nasiljem, s jedne strane , a sa druge strane se od nas trazi i ocekuje da ga ne napravimo. Ovo poslednje razumljivo je samo po sebi; moralno vaspitanje, pravo na slobodu i nesmetan zivot, zakoni, drzavni organi zastite, crkva i td. Uopsteno receno, sve ovo sto sam nabrojao je covek stvorio da bi na neki nacin zabranio vrsenje zlocina svih vrsta, a one ucinjene da bi kaznjavao. To je inace prastari i opste prihvacen vazeci eticki zakon i o njemu nema potrebe da raspravljamo mada stoji i cinjenica da se u svim drustvima i u svim vremenima uvek nasao neko ko je za sebe prisvajao pravo da moze da deli pravdu po svom nahodjenju vrseci nasilje i eksploatisuci druge ljude. Medjutim, sta je to "Mitologizacija nasilja i zlocina"? To je cinjenica danasnje civilizacije u kojoj su negativni junaci stekli planetarnu slavu. Nikada se u istoriji kulture nije stekla takva situacija da se o svakodnevnim prestupima, zlocinima svih vrsta i kriminalu pise i objavljuje toliko detalja kao sto se to danas radi po raznim casopisima i internetu koji tu drzi ubedljivo prvo mesto. Internet je i stvoren da bi pomogao sirenje savremene masovne kulture ali cinjenica je da se ona tanka crta izmedju fiktivnog i stvarnog negde zagubila pa danas imamo situaciju da nas je preplavila najezda raznih negativaca cije zlocine ona ista on-lajn izdanja svojim objavama ustvari reklamiraju. Nekada su nas ucili kako se zlocin ne isplati i da pravda uvek pobedjuje, a danas mozemo videti na internetu sasvim drugacije poruke; da se zlocin i te kako isplati, cak nas ubedjuju da je to jedini princip prezivljavanja. U danasnjoj civilizovanoj dzungli u kojoj je nasilje svakodnevni dogadjaj, odgovor nasiljem na nasilje pretvorio se u nesto sasvim normalno. Tu se i postavlja pitanje sa pocetka ovog posta; kako ostati normalan u sredini u kojoj su nasilje i zlocin svakodnevna cinjenica, od zlocinaca i nasilnika je napravljen mit dok istovremeno citavo drustvo zabranjuje i kaznjava svaki prestup i zlocin koji god moze. Nekada, u prvobitnoj ljudskoj zajednici kada je covek ziveo po pecinama pravda se delila po principu oko za oko, zub za zub. Zbog takvog deljenja pravde covek je i izmislio zakone , razne sluzbe zastite, a ulogu delioca pravde preuzela je drzava na sebe. Neke drzave su i dan danas zadrzale smrtnu kaznu pa je ulogu deljenja pravde po principu oko za oko, zub za zub preuzela drzava na sebe. A sta cemo onda sa zlocincima o kojima je stvoren mit i da li je zaista zlocin jedini princip prezivljavanja danas. A mozda se mi to ustvari polako ali sigurno civilizacijski vracamo u kameno doba kada se pravda delila po principu oko za oko, zub za zub. Moguce da je to ustvari resenje jer ljudi grese kad pod pojmom pravde podrazumevaju ispunjavanje svih njihovih zahteva, ukljucujuci i one osnovane i one neosnovane. Ta vrsta pravde je rezervisana samo za one privilegovane i one najace, dok obican, mali covek o njoj samo moze da sanja.


Slobodan Kostic

Нема коментара:

Постави коментар