понедељак, 30. март 2015.

ROMEO e GIULIETTA

MA KOG ME BOGA ZA TEBE PITAJU,
U SEBI MOLIM DA ME SUZE NE IZDAJU,
I STRASNO MRZIM ROMEA I JULIJU,
SVE MI STVARI SMRDE SAD NA PREVARU!


"PRLJAVO KAZALISTE"

                    Ideju za ovu pricu dobio sam slusajuci poznatu, po meni jednu od najlepsih rock-balada poznatog rock-benda iz Zagreba, "Prljavog Kazalista", balade u kojoj se spominju Romeo i Julija, a Mladen Bodalec inace vokal pomenute grupe u delu teksta pesme iznosi sumnju da mu citava ta prica o ovo dvoje mladih ljudi "smrdi" na prevaru. Pesma se inace da ne zaboravim da napomenem zove "Ma kog me Boga za tebe pitaju", a Mladenu ustvari citav taj dogadjaj ne izgleda istinit, a mozda je i istinit ali kod Mladena i ekipe iz benda cela ta prica stvara sumnju u istinitost citavog dogadjaja. Zato mi je palo na pamet da pokusam da se i ja malo pozabavim tom toliko cuvenom tragedijom koju je Sekspir napisao negde oko 16. veka.
                   Vilijam Sekspir spada u red najvecih dramskih pisaca svetske knjizevnosti. Ziveo je u 16. veku, a to je inace bilo veoma burno i surovo vreme u kome se za sitnicu gubila glava na panju. Sredina u kojoj je ziveo i radio Sekspir vise se zanimala za izvodjace pozorisnih dela nego za pisce tih istih dela, tako da je dosta njegovih rukopisa izgubljeno i nije sacuvano, tako da se i ne zna tacno koliko je cega i sta sve napisao. Koliko sam uspeo da pronadjem po raznim sajtovima koji se bave tom tematikom, do sada se zna da je Sekspir napisao dva speva, zbirku soneta, oko trideset dramskih dela ili mozda nesto vise. Oni koji proucavaju lik i delo pomenutog gospodina podelili su taj njegov knjizevni rad  u nekakve tri grupe jer zaista doticni gospodin je bio jako vredan pa je dosta toga napisao i ostavio za sobom. U prvu grupu bi spadale nekakve kraljevske drame sa temama iz engleske istorije kao na primer Henrik Vl - 3 dela; Ricard lll i kralj Dzon; Ricard ll; Henrik lV - 2 dela, a tu ima jos Henrika sve do Vlll i td. U drugu grupu tih njegovih pisanija spadaju tragedije poput; Tit Andronika; Romeo i Julija; Cezar; Hamlet; Otelo i td. Trecu grupu njegovih knjizevnih pisanija cinile bi raznorazne komedije kao; Ukrocena goropad; San letnje noci; Mletacki trgovac; Vesele zene vindzorske; Bogojavljenska noc i td.
                  Vilijam Sekspir se rodio 1564, a umro 1616. god. Prva sumnja koja mi se javila je da doticni gospodin za svoje 52 godine zivota nije fizicki mogao da napise tolika knjizevna dela. Trebamo se setiti da u to vreme nisu postojale stamparije i da se sve pisalo sa pticijim perima koja su se umakala u mastilo. Ceo taj proces takvog pisanja iziskuje vreme. I onda mi pade na pamet da je moguce da je Sekspir verovatno imao ekipu ljudi koji su pisali za njega, neka vrsta male privrede, prirucna stamparija ili tako nesto, otprilike kao nasi profesori na fakultetima koji godisnje objavljuju po 150 naucnih radova. Imam dobrog drugara koji je kod pokojnog Milica od Macve sa jos petoricom studenata Akademije likovnih umetnosti crtao, a doticni gospodin je samo potpisivao slike i onda se to prodavalo kao njegova dela. Oni koji proucavaju Sekspira kazu da je inspiraciju za svoju tragediju Romeo i Julija, jer o njoj se i radi u ovoj prici, pronasao u delu cuvenog Dantea Aligijerija. Naime, u njegovom delu "Bozanstvena komedija", se pominju dve porodice, Monteki i Kapuleti za koje Dante kaze da su u "tugu utonule". Takodje postoji legenda o nesrecnim ljubavnicima iz Verone, ali kao stvarni istorijski dogadjaj koji se odigrao 1303 godine, oko 280 godina pre nego je Sekspir napisao svoju verziju, a postoji i pretpostavka da se mozda ovaj dogadjaj nije nikada ni dogodio. Ovaj bajkoviti motiv smrti dvoje nesrecnika iz Verone se inace pojavljuje i u drugim delima italijanskih stvaralaca srednjeg i novog doba. U osnovi je motiv isti, uz brojne varijante i mastu autora o nacinu na koji su to dvoje nesrecnika skoncali. Cak u nekim verzijama samo Julija umire, odnosno, oduzima sebi zivot. Zanimljiva mi je jos jedna cinjenica a to je da je Julija Capuleti imala samo 13 godina, a Romeo Montecchi 17. Ovaj podatak o njihovim godinama ne bih komentarisao. Pokusao sam sa nekog sajta da procitam originalni deo pomenute tragedije i verujte mi da mi je ostao gorak ukus u ustima i stalno se pitam sta je ustvari u toj tragediji "veliko".
                  I onda kao slag na torti dolazi podatak da je Sekspir "svoju" tragediju ustvari ukrao. Naime, Arthur Brooke je 1562 godine napisao poemu od 3020 stihova i ona se zove "The Tragical History of Romeus and Juliet", dakle oko 30 godina pre nego sto je Sekspir objavio svoju tragediju. I ne samo to, nego se Sekspir nije ni potrudio da promeni imena tragicnih junaka vec je jednostavno ceo roman Artura Bruka prepisao i potpisao ga svojim imenom i prezimenom. Siguran sam da bi Sekspir da je danas ziv odgovarao pred nekim sudom za kradju intelektualne svojine i mozda zavrsio u zatvoru. Moguce je da roman Artura Bruka spada u najvecu kradju intelektualne svojine u istoriji svetske knjizevnosti!
                 I sad na kraju ove price da se vratim na njen pocetak i razlog zasto je ova prica i nastala. Pesma "Prljavog Kazalista", po meni spada medju najlepse njihove rock-balade, pesma koja ima strasno dobru muzicku podlogu sa prekrasnim gitarskim rifovima koje inace svira zaista veliki gitarista Marijan Brkic Brk, koji je 1986 godine kada je i nastala ova predivna balada bio clan "Prljavog Kazalista", a onda je presao u "Parni Valjak". Neverovatno mi zvuci podatak da Mladen Bodalec, Jasenko Houra i ekipa vec 28 godina pevaju u pesmi "Ma kog me Boga za tebe pitaju", da im Romeo i Julija smrde na prevaru, sto je ustvari i istina. Svaka cast momcima iz benda, a nama ostaje naravoucenije iz svega ovog: "Slusajte pazljivo sta pevaju rokeri jer u rock-u je istina! Ako neko i procita ovu pricu, savetujem da poslusate ovu predivnu baladu pomenutog benda!

                                         MA KOG ME BOGA ZA TEBE PITAJU,
                                         U SEBI MOLIM DA ME SUZE NE IZDAJU,
                                         I STRASNO MRZIM ROMEA I JULIJU,
                                         SVE MI STVARI SMRDE SAD NA PREVARU!


Autor: Slobodan Kostic
15. мај 2011. у 23:30

Нема коментара:

Постави коментар